Krštenje

Krštenje Što roditelji trebaju učiniti za krštenje djeteta?       Krštenje je najveći milosni dar Presvetog Trojstva koji čovjek prima nakon ulaska u život....

Read more...

Ispovijed/pomirenje

SAKRAMENT POKORE – POMIRENJA KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE O SAKRAMENTU POKORE – POMIRENJA   1485. Na sam dan uskrsnuća, Gospodin Isus se ukaza apostolima i...

Read more...

Euharistija

EUHARISTIJA – SVETA PRICEST KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE O EUHARISTIJI     1322. Sveta euharistija dovrsava kršćansku inicijaciju. Oni naime koji su Krštenjem uzdignuti na dostojanstvo...

Read more...

Potvrda/Krizma

Potvrda-Krizma Koje uvjete mora ispunjavati kandidat za potvrdu?   Sakramentom potvrde u Katoličkoj Crkvi zaključuje se primanje sakramenata kršćanske inicijacije i osoba postaje...

Read more...

Ženidba/vjenčanje

Zenidba - Vjencanje Što su zaručnici trebaju učiniti prije vjenčanja?   PRIJAVITI SE ŽUPNIKU NAJMANJE MJESEC DANA PRIJE DATUMA VJENČANJA S POTVRDOM O...

Read more...

TREBAJU LI KATOLIČKI RODITELJI BROJ SVOJE DJECE POTPUNO PREPUSTITI ‘SLUČAJU’?

- odgovorno roditeljstvo -

 

Podrazumijeva li vjernost bračnim zavjetima kako supružnici trebaju to koliko će djece imati u potpunosti prepustiti “slučaju”? Ne; pozivajući bračne parove na odgovornu ljubav, Crkva ih poziva i na odgovorno roditeljstvo.

Papa Pavao VI. u enciklici Humanae vitae jasno je naznačio da “odgovorno roditeljstvo ostvaruju oni koji ili razboritom i velikodušnom odlukom prihvaćaju brojniji porod ili se pak – zbog ozbiljnih razloga i uz poštovanje moralnog zakona – odlučuju da privremeno ili na neodređeno vrijeme ne rode novo dijete” (HV, br. 10). Primijetite kako velike obitelji trebaju proizlaziti iz razborita promišljanja, a ne “slučaja”. Primijetite i kako bračni parovi moraju imati “ozbiljne razloge” za izbjegavanje trudnoće te moraju poštivati moralni zakon, “etiku znaka”.

Pod pretpostavkom da neki bračni par ima ozbiljne razloge za izbjegavanje rađanja djeteta (koji mogu biti novčane, tjelesne, psihološke i slične naravi), što mogu učiniti, a da pritom ne naruše krajnji izražaj svojega sakramenta? Drugim riječima, što mogu činiti kako bi izbjegli začeće djeteta ostajući istodobno vjerni svojim bračnim zavjetima? Posrijedi je nešto što i vi sami (pretpostavljam) činite. Mogu se uzdržavati od spolnih odnosa. Nema ničega lošeg u suzdržavanju od spolnoga čina kada za to postoje valjani razlozi. Crkva oduvijek drži kako je jedina metoda “kontrole rađanja” koja poštuje jezik božanske ljubavi “samokontrola”.

Postavlja se još jedno pitanje: bi li bračni par na bilo koji način “krivotvorio” svoje spolno sjedinjenje kada bi se u nj upustio za vrijeme prirodne neplodnosti? Uzmite, primjerice, stariji bračni par koji je zašao u neplodne godine. Oni znaju kako svojim sjedinjenjem ne će začeti dijete. Narušavaju li, dakle, “znak”, ukoliko se – svjesni toga – upuštaju u spolni odnos? Znači li to da prakticiraju kontracepciju? Ne. Kontracepcija je, po definiciji, izbor da se upusti u spolni čin, ali da se pritom poduzme nešto kako bi ga se učinilo neplodnim. To se može postići korištenjem različitih naprava, hormonâ, kirurških postupaka ili prakticiranjem drevne metode prekinutog snošaja (lat. coitus interruptus).

Bračni parovi koji se služe prirodnim planiranjem obitelji (PPO), kada imaju opravdan razlog za izbjegavanje trudnoće, nikada ne obesplođuju svoj spolni čin, odnosno nikada ne sprječavaju začeće. Oni skrbe o svojoj plodnosti i prateći njezine znakove nauče razlikovati plodne od neplodnih dana. U vrijeme plodnih dana uzdržavaju se od spolnih odnosâ te se, ako to žele, upuštaju u bračni zagrljaj u vrijeme neplodnih dana. Čitatelji koji nisu upoznati sa suvremenim i znanstveno utemeljenim metodama prirodnoga planiranja obitelji moraju znati da one, ako se ispravno primjenjuju, postižu učinkovitost od 90–99%. Nadalje, valja znati da se svaka žena – neovisno o redovitosti ciklusa – može uspješno služiti prirodnim planiranjem obitelji. Nije to više “metoda ritma” (razmjerno nepouzdano određivanja plodnih dana uz pomoć kalendara, nap. red.) kojom su se služile naše bake.[1]

 

U čemu je razlika?

Nekima se ovo možda čini poput cjepidlačenja. “U čemu je onda razlika”, pitaju se takvi, “između toga da sami bračno sjedinjenje učinite neplodnim i toga da čekate da ono postane prirodno neplodno? Konačni je ishod isti: u oba se slučaja izbjegava rađanje djece.” Moj odgovor na to glasi: u čemu je razlika između toga da ubijete svoju baku i jednostavno čekate da umre prirodnom smrću? Konačni je ishod isti: bake više nema. Jest, ali je zato jedno ozbiljan grijeh dok ovo drugo nije. Jednako vrijedi i za kontracepciju naspram prirodnoga planiranja obitelji.

Kako zapaža Ivan Pavao II., razlika između povremena uzdržavanja (prirodnoga planiranja obitelji) i kontracepcije “daleko je šira i dublja no što se obično misli te u konačnici uključuje dva nepomirljiva poimanja ljudske osobe i ljudske spolnosti” (FC, br. 32). Razlika je, zapravo, kozmičkih razmjera.

Prije svega, važno je shvatiti kako Crkva nikada nije rekla da je po sebi pogrješno izbjegavati djecu. No, cilj (izbjegavanje djece) ne opravdava sredstva. Možda imate sasvim opravdane razloge zbog kojih želite da baka prijeđe u vječnost. Možda strahovito pati zbog poodmakle dobi i bolesti. No, to ne opravdava njezino ubijanje. Slično tome, možda imate dobrih razloga za izbjegavanje začeća djeteta. Možda imate ozbiljnih novčanih poteškoća. Možda imate četvero djece mlađe od četiri godine te ste se približili vlastitim emocionalnim granicama. No, nikakve prilike ne opravdavaju obesplođivanje spolnoga čina, baš kao što ne opravdavaju ni ubijanje bake.

Bakina prirodna smrt i ženino prirodno razdoblje neplodnosti djelo su Božje. Međutim, ako ubijemo baku ili pak spolni čin učinimo neplodnim, uzeli smo životne sile u vlastite ruke – baš kao što nas je Napasnik na početku i zaveo – te smo sebe učinili poput Boga (v. Post 3,5). Stoga, kao što Papa zaključuje: “Kontracepciju valja procijeniti tako duboko neopravdanom da je se nikada, ni pod kojim uvjetima, ne može opravdati. Misliti ili reći suprotno jednako je kao kada bismo ustvrdili da u ljudskome životu mogu postojati prilike u kojima je opravdano Boga ne priznati Bogom” (Govor, 10. listopada 1983.).

 

Gornji tekst je izvadak iz knjige Christophera Westa “Teologija tijela za početnike”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

[1]  U Hrvatskoj su zastupljene tri suvremene metode prirodnog planiranja obitelji: Billingsova ovulacijska metoda koju promiču i podučavaju ovlašteni stručnjaci Centra za prirodno planiranje obitelji (adresa e-pošte: Diese E-Mail-Adresse ist vor Spambots geschützt! Zur Anzeige muss JavaScript eingeschaltet sein!; mrežna stranica: www.ppo.hr); FertilityCare sustav kojega promiču i podučavaju ovlašteni stručnjaci Centra za skrb o plodnosti (adresa e-pošte: Diese E-Mail-Adresse ist vor Spambots geschützt! Zur Anzeige muss JavaScript eingeschaltet sein!; mrežna stranica: www.fc-hrvatska.hr); te simptotermalna metoda o kojoj se više može saznati iz prijevoda knjige dr. Josefa Rötzera Prirodno reguliranje začeća, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2007. te iz knjižice dr. Ružice Martinović Vlahović Prirodno planiranje obitelji: simptotermalna metoda, Centar za bioetiku FTIDI, Zagreb, 2001. (nap. red.).

 

Preuzeto sa: http://www.bitno.net