Krštenje

Krštenje Što roditelji trebaju učiniti za krštenje djeteta?       Krštenje je najveći milosni dar Presvetog Trojstva koji čovjek prima nakon ulaska u život....

Read more...

Ispovijed/pomirenje

SAKRAMENT POKORE – POMIRENJA KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE O SAKRAMENTU POKORE – POMIRENJA   1485. Na sam dan uskrsnuća, Gospodin Isus se ukaza apostolima i...

Read more...

Euharistija

EUHARISTIJA – SVETA PRICEST KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE O EUHARISTIJI     1322. Sveta euharistija dovrsava kršćansku inicijaciju. Oni naime koji su Krštenjem uzdignuti na dostojanstvo...

Read more...

Potvrda/Krizma

Potvrda-Krizma Koje uvjete mora ispunjavati kandidat za potvrdu?   Sakramentom potvrde u Katoličkoj Crkvi zaključuje se primanje sakramenata kršćanske inicijacije i osoba postaje...

Read more...

Ženidba/vjenčanje

Zenidba - Vjencanje Što su zaručnici trebaju učiniti prije vjenčanja?   PRIJAVITI SE ŽUPNIKU NAJMANJE MJESEC DANA PRIJE DATUMA VJENČANJA S POTVRDOM O...

Read more...

USUDITI SE REĆI NE

 

 

Prvo je potrebno izaći iz lažne sigurnosti četiri zida gdje se takvi nezreli i patološki odnosi odvijaju i postaju sve teži i destruktivniji te početi tražiti adekvatnu pomoć.

Ovih dana, upravo dok sam očekivao urednikov mail kojim me redovito podsjeća kada je deadline za sljedeću kolumnu u Glasniku iznenadila me omotnica s pismom jedne naše čitateljice. Takva pisma, pisana rukom i poslana regularnom poštom, prava su rijetkost te sam ga sa zanimanjem pročitao. Iako u Glasniku već desetljećima postoji rubrika koja se bavi odgovorima na razno-razna pitanja i probleme materija koje čitateljica iznosi zbog svoje aktualnosti zaslužuje da se njime pozabavimo u ovom, uskrsnom broju Glasnika.

 

Jesam li pogriješila?

Zbog povjerljivosti onoga što mi je napisala pokušat ću sažeti njezinu životnu priču te ju ponešto poopćiti. Čitateljica živi s oženjenim muškarcem koji ima dijagnozu PTSP-a, trpi obiteljsko nasilje budući da je on ucjenjivao suicidom. Žive u malom gradu sjeverne Hrvatske i oboje imaju odraslu djecu iz prethodnih brakova. Ona se želi vratiti sakramentalnom životu, ali nema snage zbog teške financijske situacije te vlastitog doživljaja nemoći i krivice, ne uspijeva naći izlaz iz situacije koja ju već dugo razara.

Budući da je u svom pismu gospođa naglasila da je Glasnikova vjerna čitateljica obratio bih se prvo njoj. Iz svega onoga što ste napisali jasno je da ste u jedan takav odnos, po tipu tkz. projektivne identifikacije, ušli potpuno ili barem dobrim dijelom nesvjesno tražeći utjehu, snagu i zaštitu koju ste izgubili smrću supruga.

Usput rečeno veliki broj zlostavljačkih odnosa gdje se žrtve, najčešće žene, često vraćaju zlostavljačima, što mogu potvrditi svi djelatnici i volonteri sigurnih kuća i ostalih podržavajućih udruga i savjetovališta događa se upravo zbog ovakvog odnosa gdje se žrtva vraća u poznato okružje koje joj je samim time i sigurnije nego ono novo gdje mora preuzeti realnu odgovornost za sebe i imaginarnu odgovornost za zlostavljača koji time manipulira.

Naravno da je ovo vrlo pojednostavljen princip i da svaka osoba ima neki svoj splet životnih realiteta i odnosa koji se mogu podosta razlikovati, ali često je glavno pitanje kako završtiti destruktivan i manipulirajući odnos koji traje godinama u kojima žrtve, često zbog vlastite psihološke, ljudske (a samim tim i vjerske) nezrelosti i/ili neurotičnosti podržavaju zlostavljačkog i/ili manipulativnog partnera/partericu misleći pritom kako čine izuzetno veliku žrtvu spašavajući time njega/nju i vlastitu obitelj. Svaka priča na ovom području je posebna i zahtjeva osobni pristup no prvi korak je obično univerzalan i jedinstven.

Prvo je potrebno izaći iz lažne sigurnosti četiri zida gdje se takvi nezreli i patološki odnosi odvijaju i postaju sve teži i destruktivniji te početi tražiti adekvatnu pomoć. Često se griješi biježeći nazad u primarnu obitelj, ako postoji ili kod prijatelja i znanaca koji često u najboljem slučaju pruže samo kratkotrajnu zaštitu, a češće su dio problema jer su sami utjecali, svijesno ili nesvjesno na izgradnju takve strukture ličnosti same osobe koja traži pomoć.

 

Uvijek postoji izlaz

Još relativno nedavno na području naše pastoralne prakse nismo raspolagali s dovoljnim brojem stručno osposobljenih osoba, savjetovališta i domova upravo za probleme o kojima vi govorite. Danas je situacija bitno bolja pa ću spomenut samo neke za koje osobno znam da mogu pružiti dobru, stručnu pomoć te koji pokrivaju više naših regionalnih centara. Grad Zagreb, ponajviše zaslugom Ane Štimac danas ima vrlo dobro obiteljsko savjetovalište koje dijeluje pri Caritasu Zagrebačke nadbiskupije. Postoji tendencija da se upravo kod problema obiteljskog nasilja više uključe lokalni Caritasi kroz razne projekte i inicijative. Tako npr. uz vrlo dobro obiteljsko savjetovalište Riječke nadbiskupije postoji i Caritasov dom sv. Ane u Rijeci koji također dijelatno sudjeluje u pomoći kod ovih problema. Na istoku naše domovine osobito je značajno izdvojiti obiteljska savjetovališta u Osijeku i Slavonskom Brodu koja dijeluju pod vodstvom vlč. Josipa Bošnjakovića psihologa-terapeuta pri čemu onaj u S. Brodu ima i poseban ured koji se bavi samo obiteljskim nasiljem.

Na kraju bih se opet obratio vama, draga gospođo. Dok sam pisao ovaj odgovor došla mi je na razgovor mlada žena, intelektualka s malom djecom čiji je muž patološki kockar (čini se da je zatajio svoju ovisnost prije sklapanja braka) koji ju uz to i vara te odbija bilo koju vrstu terapije i priznanja svoga stanja. Trenutno otplaćuje kredit za zajednički stan u koji joj muž ne da ući te živi s djecom u podstanarstvu. Iako joj je prilično jasno da taj brak nema nade te da vrlo vjerojatno ima elemente za utvrđivanje njegove nevaljanosti ipak je došla do mene s nadom da ću ju uvjeriti da u njemu i dalje ostane.

Naravno da ja ne mogu donijeti odluku za nju već samo mogu pomoći, uz druge stručne osobe da donese dugoročno najzdraviju odluku koja uvijek mora prvenstveno voditi računa o dobrobiti te djece.
To vrijedi i za vas, odluku ćete morati donijeti vi no postoji cijeli niz ljudi koji su spremni pomoći da time steknete veću ljudsku zrelost i vjersku zrelost, izlaženje iz terora srama i krivnje i vraćanje u zajednicu vjernika i sakramentalni odnos sa Gospodinom za kojim toliko žudite.

 

 

Autor: p. Antun Volenik, SJ

Preuzeto sa: http://www.laudato.hr