Krštenje

Krštenje Što roditelji trebaju učiniti za krštenje djeteta?       Krštenje je najveći milosni dar Presvetog Trojstva koji čovjek prima nakon ulaska u život....

Read more...

Ispovijed/pomirenje

SAKRAMENT POKORE – POMIRENJA KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE O SAKRAMENTU POKORE – POMIRENJA   1485. Na sam dan uskrsnuća, Gospodin Isus se ukaza apostolima i...

Read more...

Euharistija

EUHARISTIJA – SVETA PRICEST KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE O EUHARISTIJI     1322. Sveta euharistija dovrsava kršćansku inicijaciju. Oni naime koji su Krštenjem uzdignuti na dostojanstvo...

Read more...

Potvrda/Krizma

Potvrda-Krizma Koje uvjete mora ispunjavati kandidat za potvrdu?   Sakramentom potvrde u Katoličkoj Crkvi zaključuje se primanje sakramenata kršćanske inicijacije i osoba postaje...

Read more...

Ženidba/vjenčanje

Zenidba - Vjencanje Što su zaručnici trebaju učiniti prije vjenčanja?   PRIJAVITI SE ŽUPNIKU NAJMANJE MJESEC DANA PRIJE DATUMA VJENČANJA S POTVRDOM O...

Read more...

KUMSTVO

– iz župnikove torbe –

 

Dolaze kod župnika dvoje na pripravu za brak. Tijekom priprave, između ostaloga, pojavilo se i pitanje kumstva. Tada je župnik rastumačio da su na vjenčanju oni koje se naziva kumovima zapravo svjedoci. To mogu biti svi koji mogu javno posvjedočiti bračnu privolu na vjenčanju dvoje mladih, odnosno onih koji sklapaju crkvenu ženidbu. Kao iskusni pastoralac upozorio je mladence kako je dobro i na vjenčanju uzeti one koji bi mogli kumovati na Krštenju i na Krizmi njihovoj djeci. Za kumstvo na Krštenju i Krizmi, objasnio im je župnik, postoje crkveni propisi. Kako bi to potkrijepio, uzeo je Zakonik kanonskoga prava te mladencima pročitao kanon 874., što Crkva traži za kumove za Krštenje i Krizmu.

 

Od Vjenčanja do Krštenja

Tada su mladenci ispričali svoju priču kako su oni dobri prijatelji s jednim mladim bračnim parom koji nije crkveno vjenčan, te sumnjaju da će se i vjenčati jer je njihova situacija jako složena. Župnik na to reče kako nema smetnje da budu na vjenčanju svjedoci, ali neka računaju na to da će kasnije svojoj djeci tražiti druge kumove. Mladenci su se tako složili te učinili kako su i naumili.

Nakon dvije godine dolaze oni ponovno župniku radosno najaviti kako bi krstili dijete koje je u međuvremenu došlo na svijet. On se odmah prisjetio što im je govorio prije vjenčanja. Pripravljajući ih za sakrament krštenja njihova djeteta, vidio je kako sve vrlo pažljivo prate i čini se usvajaju. Tada su došli do teme kumstva na krštenju. Župnik je ponovno citirao isti kanon te naveo kako kumovi trebaju biti kršteni, pričešćeni i krizmani te da su navršili šesnaest godina. Također je istaknuo kako trebaju živjeti u skladu s vjerom jer su kumovi oni koji stoje uz roditelje u odgoju djece u vjeri. Dakle, trebaju biti crkveno vjenčani ako su u braku. Ne mogu kumovati oni koji su se odrekli vjere, posebno oni koji rade vani te su se izjasnili da istupaju iz Crkve. Također ne mogu kumovati oni koji se izričito protive vjerskim načelima, itd.

 

„Novinarska“ pamet

Nakon toga izlaganja progovori mladi otac: „Mi bismo ipak željeli da nam kumuju na krštenju kumovi s vjenčanja!“ Župnik uzdahnu žalostan što unatoč svoj njegovoj pouci nije uspio uvjeriti mladi bračni par u nauk Crkve. Zato ponovno reče: „Zar ste zaboravili što sam vam prije vjenčanja govorio?“ Onda oboje priznaju da nisu zaboravili, ali dodaju: „Bi li ikako moglo?“ Župnik ponovi da to ne može. Tada se žena malo ljutnu pa dobaci: „Vi neradite kako papa Franjo govori, a mi čitamo u novinama?“ Tada župnika pomalo zabolje ovakva reakcija te reče: „Vi vjerujete novinarima koji prenose Papine poruke kako njihovoj ideologiji odgovara. A morate znati da papa Franjo nije promijenio crkveni Zakonik po kojem se ja moram ravnati.“ Onda majka reče da će ona to reći novinarima. Župnik mirno odgovori: „Ne ravnam se što novinari kažu, nego što Crkva traži. Vi ćete time pokazati kakav stav imate.“

 

Ponovno poučavati

Nakon svega župnik s tugom uzdahnu te mu kroz glavu prođe misao: „Dijete nije krivo, ono ima pravo na Krštenje, ali uz ovakve roditelje, pitanje je kako će rasti u vjeri, kojima nije stalo do vjere, nego nekih čudnih stavova.“

Razišli su se, a da nisu našli dogovora. Otišli su susjednom župniku koji im je isto ponovio te su se uvjerili da njihov župnik nije izmišljao, nego je vjeran crkvenom nauku. Onda su se opet vratili svome župniku te su se ispričali. Prijavili su novog kuma koji može kumovati na Krštenju. Iako je župnik obavio to Krštenje, ostalo mu je žao pri srcu što je doživio takav stav od onih koje je iskreno volio i učio pravoj vjeri.

Odlučio je ponovno u javnosti objasniti o kumstvu na Krštenju i na Krizmi, s nadom da će ipak doći do srdaca vjernika.

Ponovno se otvorila rasprava kako župnik traži nešto više nego papa Franjo. Onda župnik ponovno protumači vjernicima da se on kao župnik ne može ravnati po pisanju novina jer oni pišu za potrebe ideologija svojih gazda, a svećenik se mora ravnati po Zakoniku crkvenog prava. Tada su priskočili vijećnici, te su stali na stranu župnika kako bi se klima stišala i ponovno se župa smirila.

 

 

Preuzeto sa: Katolički tjednik – 6 / 14. veljače 2016.